Uvjeti za život u udaljenim selima

Uvjeti za život u udaljenim selima
Srebreničku Mjesnu zajednicu Luka, udaljenju 55 kilometara od općinskog centra, čine dva sela - Luka i Krušev Do u koja se vratilo 38 porodica. Ova sela međusobno su udaljena nekoliko kilometara.


Prethodnih godina, zimi je zbog snježnih nanosa i neprohodnih puteva, helikopterima Vojske RS-a stanovnicima ovih zavijanih sela dostavljana hrana.

U ovoj mjesnoj zajednici žive većinom stariji ljudi. Iako su slabog zdravlja, kažu da bi najviše voljeli da im se rekonstruiše put, za kojeg tvrde da je jedan od najlošijih na području općine.

Rekonstrukcijom puta ubrzala bi se izgradnja ambulante i škole, za čiju je obnovu Vlada Crne Gore osigurala 100.000 eura. Do tada, mještani Krušev Dola dočekivat će ljekare i medicinare mobilne ambulante Doma zdravlja u vrućoj prostoriji kuće koju im je ustupio komšija.

Hana Habibović kaže da na kalendaru križa dane i s velikom radošću čeka mobilni tim.

"Da nema njih, koji nas jedini posjećuju, ne znam kako bih preživjela. Suljo i doktorica Fadila daju mi lijekove i to mi potraje dok ponovo ne dođu. Nekad su svake sedmice ovdje, nekad u mjesecu jednom, zavisi od vremena. Ali dobro je kad god dođu", kaže Hana.

"Kad vremenske prilike pogoduju, redovno obilazimo sva povratnička mjesta. Problem je kad zapada veliki snijeg. Tada su, posebno Luka i Krušev Do odsječeni, ali mi to očekujemo i zato prije nevremena pacijente snabdijemo potrebnim lijekovima za duži period", kaže Suljo Čakanović.

U selu Luka mještani nemaju toliko sreće kao njihove komšije i mobilni tim dočekuju pod vedrim nebom i uz susnježicu.

Šaćir Šehić, prvi je u redu, sa štapom koji mu služi kao oslonac, čeka lijekove za sebe i za suprugu koja se liječi od Parkinsove bolesti.

Iako su uvjeti života u ovom selu ispod svakog nivoa, pored odsječenosti i udaljenosti, bez puta, škole, ambulante, niko od stanovnika ne misli napustiti Luku. U posebno teškoj situaciji je Hasiba Mustafić s mužem Mehanom koji su se vratili prije nekoliko godina, ali su do obnove svoje kuće živjeli u drugoj.

"Tu nije bilo ni vode ni kupatila, ali smo imali sreću da poslije nekoliko godina čekanja i naša kuća dođe na red za obnovu. Federalno ministarstvo je imalo projekt "ključ u ruke", ali je obnova kuće rađena u zimsko vrijeme. Nije bilo uvjeta da se zidovi isuše, pa se pojavila vlaga i bude dana kad s tavana, od vlage, pada kiša po sobi".

I u ovakvim uvjetima, u kojima ljudi iz ove mjesne zajednice moraju preći put od 55 kilometra da bi došli do prve trgovine, te se osiguraju namirnicama, niti jedan nivo vlasti do sada nije pokazao interes da im pomogne.